O čemu noćas da
sanjam Hriste,
kada glava počinje
da mi puca,
srce na vaša vrata
kuca,
ali Vi tamo kao da
niste.
Batrgam se na korak
od mrca,
nekako jastuk pod
glavu stavim,
legnu me bočno da se
ne udavim,
dok sav se tresem, I
takav grcam.
Grize me I steže
hiljadu zmija,
kroz plućna krila
osećam boli,
voleh je najlepše
što se voli,
sad je sve
samo-epilepsija.
Нема коментара:
Постави коментар