петак, 28. септембар 2012.

ONA


Ne mešajmo nju u sve ovo.
Ona je lepa i ponosna,
ne bi ovo podnela.
Njenim plavim očima dosta je suza.
Nikad nije birala
jednog od nas dvojice,
a vremena su takva,
možda je trebalo.
Nikada nisam video bolju,
samo me je ona stvarno volela,
kao i tebe,
nikoga neću voleti tako,
kao ni ti.
Rešimo ovo samo nas dvojica.
Ako me ne ubiješ,
ubići te,
vremena su takva,
samo nemoj da sazna ona.
Zakunimo se
da će preživeli ćutati.
Tako je ovde,
preživeli uvek ćute.
Zato su i preživeli.
Pričala mi je često o tebi,
sve najlepše,
najpohvalnije,
a ja joj nisam verovao,
vremena su takva.
Zato jedan od nas
večeras mora umreti.
Ako to budem ja,
reci joj da sam je voleo,
ne budi zavistan,
mrtav vam ne mogu ništa,
reci joj da se sećam
kad me je prvi put poljubila,
bio sam slep tada,
kada smo išli u pozorište,
sećam se i toga.
Reci joj da ne mogu da zaboravim
njen miris i sjaj,
po izdavanju moje prve knjige.
Ona me je i naučila da pišem!
Reci joj da je život prolazan,
i da sam to znao,
pa sam slučajno viknuo na nju.
Moji talenti me ubijaju.
Ako Bog odluči
da ja odem prvi,
daj joj ovu sliku,
nas dvoje na moru,
ne znamo da plivamo,
ali znamo da volimo.
Ceo mi je svet bila,
nikad joj to nisam rekao,
reci joj ti.
Budila se noću
da vidi da li sam pokriven.
Zbog toga sam je poštovao,
i imao poverenja.
Ona je jedina žena
koja misli o meni
i kada spava.
Reci joj bilo šta o meni,
da je moje srce u stvari ona,
i da sam njen,
i da je moja.
I ja ću reći tako o tebi.
Ne mešajmo nju u ovo.
Ona nije kriva
što nas je obojicu volela,
i pokrivala,
u isto vreme,
takva su vremena.
Rešimo ovo samo nas dvojica.
Nije ona to zaslužila.
Brate.
Ona nas je rodila!

Нема коментара:

Постави коментар